PRAVO NA ODBIJANJE DIJAGNOSTIČKOG ILI TERAPIJSKOG ZAHVATA

ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 2018., Članak 26.

(1) U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje obvezno zdravstveno osiguranje ima pravo na:

1. jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite

2. slobodan izbor doktora medicine i doktora dentalne medicine primarne zdravstvene zaštite

3. zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja

4. prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada joj je ona potrebna

5. odbijanje liječenja od strane studenata i odbijanje svih drugih intervencija koje bi samostalno obavljali zdravstveni radnici prije stečene stručne kvalifikacije odnosno ishođenog odobrenja za samostalan rad

6. prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo njezin život i zdravlje ili izazvalo trajna oštećenja njezina zdravlja

7. prehranu u skladu sa svojim svjetonazorom za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi

8. obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenome prostoru

9. opremanje u mrtvačnici u slučaju smrti, uz primjenu vjerskih odnosno drugih običaja vezanih uz iskaz pijeteta prema umrloj osobi.

(2) Iznimno od stavka 1. točke 2. ovoga članka, vojne osobe na službi u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske ostvaruju pravo na izbor doktora medicine i doktora dentalne medicine sukladno zakonu kojim se uređuje služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a osobe lišene slobode u nadležnosti Ministarstva pravosuđa sukladno zakonu kojim se uređuje izvršavanje kazne zatvora.

(3) Zaposlenici Ministarstva unutarnjih poslova, iznimno od stavka 1. točke 2. ovoga članka, ostvaruju pravo na izbor doktora medicine i doktora dentalne medicine, sukladno zakonu kojim se uređuje organizacija policije i radnopravni položaj policijskih službenika, u Domu zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske čiji je osnivač Republika Hrvatska.

(4) Prilikom korištenja zdravstvene zaštite osoba ostvaruje i prava sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita prava pacijenata.

ZAKON O ZAŠTITI PRAVA PACIJENATA, Članak 6.

Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

ZAKON O ZAŠTITI PRAVA PACIJENATA, Članak 13.

Pravo na obaviještenost ima i pacijent s umanjenom sposobnošću rasuđivanja, u skladu s dobi, odnosno s fizičkim, mentalnim i psihičkim stanjem.

                                         ZAKON O ZAŠTITI PRAVA PACIJENATA, Članak 16.

Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka

Pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja.

Prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti.

Obrazac suglasnosti te obrazac izjave o odbijanju pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar).

Slijepa osoba, gluha osoba koja ne zna čitati, nijema osoba koja ne zna pisati i gluhoslijepa osoba, prihvaća pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak izjavom u obliku javnobilježničkog akta ili pred dva svjedoka iskazanom izjavom o imenovanju poslovno sposobne osobe koja će u njeno ime prihvaćati ili odbijati pojedini takav postupak.

ZAKON O ZAŠTITI PRAVA PACIJENATA, Članak 17.

Za pacijenta koji nije pri svijesti, za pacijenta s težom duševnom smetnjom te za poslovno nesposobnog ili maloljetnog pacijenta, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije, suglasnost iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona potpisuje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta.

U interesu pacijenta osoba iz stavka 1. ovoga članka može suglasnost u bilo koje vrijeme povući potpisivanjem izjave o odbijanju pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

Ukoliko su interesi pacijenata iz stavka 1. ovoga članka i njihovih zakonskih zastupnika, odnosno skrbnika suprotstavljeni, zdravstveni radnik je dužan odmah o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb.

ZAKON O ZAŠTITI PRAVA PACIJENATA, Članak 18.

Ako se zbog hitne situacije ne može dobiti suglasnost zakonskog zastupnika, odnosno skrbnika iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona pacijent će se podvrći dijagnostičkom, odnosno terapijskom postupku samo u slučaju kada bi zbog nepoduzimanja postupka bio neposredno ugrožen njegov život ili bi mu prijetila ozbiljna i neposredna opasnost od težeg oštećenja njegovoga zdravlja. Postupak se može provoditi bez pristanka zakonskog zastupnika, odnosno skrbnika pacijenta samo dok traje navedena opasnost.

ZAKLJUČAK:

 1. svatko ima pravo odbiti dijagnostički ili terapijski zahvat

2. bolesnik nema pravo odbiti terapijski postupak u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovog zdravlja - MEĐUTIM, ne postoje zakonske smjernice o prisilnom liječenju psihički zdravih osoba, niti je za očekivati postojanje takvih smjernica, obzirom na pravne trendove (pogledati pod napomenom)

3. ako je riječ o osobi s težom duševnom smetnjom koja odbija zbog te smetnje terapijski ili dijagnostički zahvat, suglasnost treba tražiti od zakonskog zastupnika ili skrbnika - osim u hitnim i neodgodivim slučajevima. To znači da. ukoliko se ne radi o hitnoći i životnoj ugroženosti, prije bilo kakvog daljnjeg postupanja treba riješiti  pitanje skrbnika odnosno zakonskog zastupnika. Iako Obiteljski zakon poznaje insitut posebnog skrbnika u praksi se postavlja PROBLEM PRIMJENE INSTITUTA POSEBNOG SKRBNIŠTVA ZA LIJEČENJE, a obzirom na aktualne pravne trendove  (pogledati pod napomenom)

 NAPOMENA: 

 U Obiteljskom zakonu predviđeno je uvođenje anticipiranih naredbi odnosno isprava koje se sastavljaju kod javnog bilježnika. Prema Zakonu, javni bilježnik je dužan ovjerenu kopiju anticipirane naredbe poslati nadležnom centru za socijalnu skrb, dok drugu kopiju pacijent treba imati kod sebe. Takva isprava  je poznata u svijetu pod engleskim nazivom „living will“ najdulju tradiciju ima u SAD–ama.  Osim u slučaju liječenja, anticipirana naredba može se dati još u dva slučaja i to: osoba može unaprijed sama odlučiti koga želi za svog skrbnika ako izgubi poslovnu sposobnost, a i roditelji mogu navesti koga žele da se skrbi za njihovo dijete u slučaju njihove smrti. Anticipirana naredba u svakom se trenutku može izmijeniti ili povući na isti način na koji je i izdana, kod javnog bilježnika. Naredbu osoba može dati samo za sebe (ne i za dijete), i to za slučaj da u budućnosti ne može davati liječniku upute (koma, nesvijest, demencija, terminalna faza bolesti). Obiteljski zakon ne predviđa kazne za liječnike koji se ne budu pridržavali anticipiranih naredbi. U Obiteljskom zakonu se definira i situacija ako se dogodi nesposobnost pacijenta koja se očituje u njegovoj nemogućnosti da u danom trenutku svjesnim očitovanjem volje donosi odluke s pravnim učincima odnosno raspolaže svojim pravima zbog, primjerice, demencije, komatoznog stanja, nesvijesti, mentalnog oštećenja ili kakva drugog zdravstvenog stanja koje ga priječi očitovati pravno relevantnu volju. 

Odluke suda o zdravlju štićenika

Članak 260.

(1) Samo sud može u izvanparničnom postupku na prijedlog štićenika koji je u tom dijelu lišen poslovne sposobnosti ili skrbnika donijeti rješenje o:

1. sterilizaciji štićenika

2. doniranju tkiva i organa štićenika i

3. mjerama za održavanje na životu štićenika.

(2) Nije potrebno rješenje suda iz stavka 1. ovoga članka ako je štićenik u vrijeme dok je bio poslovno sposoban u obliku javnobilježničke isprave odlučio o postupcima i mjerama iz stavka 1. ovoga članka (anticipirana naredba).